
u zagrljaju listopadnom
blijedo sunce
jedva nas budi
nemoćnom zrakom
ne pitamo
je li već rumena
bolonjska šuma i kakva su
u versima admiralovim
polja jelisejska
prijatelj kazuje poeziju
kao da pita
dajem li prednost pronicanju
u dnevnu umiruću svjetlost
ili u slojevitost pjesnikove
zagledanosti u čovjeka
kroz kojeg je zaljuljano
vječno klatno
što odbrojava dane
što vuku i danas i sutra
strašnim putima
kao sjene i snovi
šetališta vilsonovog
---------------------------
*) Vilsonovo šetalište u Sarajevu
snovi i sjene...
Damjana, ugodan dan:-)
lpm
Dobro ujet tudi ritem sprehajanja, ne le misli ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!