plima, II
u jednom oku mi leluja ljeto
školj u daljini i snene
vodene modrine
drugim okom lijeno plovim
bridom jastuka s kojeg
jedan dio mene motri
tvoje tumaranje pijeskom
i radosno propadanje u njegov
duboki spokoj i sjaj
u toj se slici tek trznem
i ne pitam se znam li
da u tvom snu
opet samo sanjam nečujni
vihor u gorama
dok bubri i nešto potmulo
sluti velik i obnažen
mjesec na obzoru
dok u tajni nesmiljen raste
plimni val i već stihiju
tvog nemoćnog daha
razlijeva oko mog uzglavlja
(oko kog je netom lelujala
slika školja u daljini i mir
vodene modrine)
Hvala lijepa, miko...
lpm
Hvala lijepa, dejane.
lpm
Hvala Marija.
Radujem se Tvom komentaru.
Lp,
Mirko
Mir vodene modrine na koncu, da bi po oseki spet splavala plima.
Dobra, Mirko.
Lp, Caki
Caki, rado čitam tvoje osvrte i dojmove.
Pozdravljam te,
mp
Čestitke k pesmi, ki ubesedi tisto razpoko med snom in resničnostjo in je zato tako posebna ...
lp, Ana
OBRADOVAN SAM I ZAHVALAN ZBOG PODČRTANKE.
SRDAČAN POZDRAV, ANA.
UGODAN DAN :)
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 31. 08. 2024 ob 13:05
- Prebrano 197 krat
Uredniško pregledano.
- Število doseženih točk: 67.26
- Število ocen: 6