
Poklanjao si mi
svoje trenutke samoće
tužne poglede nade
dok pratiš svoju zvijezdu
kroz rešetke na prozoru
(a ja, pročitala sam sreću)
tople kapi suza u hladnom čaju
strah iz krvi u posudi očaja
drhtanje izmučenog tijela
noći bez snova
(a ja, pročitala sam izgovore)
pokriven bolovima u praznom krevetu
na ivici snage u zadnjem dahu
pred sam kraj ...
(a ja pročitah bijeg bez pozdrava)
poklonio si mi početak mene
(čitam istinu)
*
Poklanjam ti
svaku svoju uspomenu
svoje ne napisane riječi
oprost pun entuzijazma
iz dna srca
poklanjam ti
obećanje
pišem
pisati ću i dalje
moj zadnji pozdrav
prijatelju, poetu, glasbeniku
Marija
Hvala!
a saj poznaš prevogovor
prijatelji umrejo šele takrat ko pozabimo na njih
ta moj pa ne bo nikoli pozabljen
Ld
Tanja
Draga oseba odhaja, umira ... pesem pa nežno izpoveduje žalost in hkrati moč, ki se dviga ob smrti prijatelja.
Hvala Nada!
Lepo nedeljo ti želim!
Tanja
Poetski uradak VRIJEDAN PAŽNJE.
Ld,
Mirko
In tudi: dokler se mrtvi znajdejo v pesmi, so še vedno tu ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Tanja Ocelić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!