Čestitke sosedom z vseh bregov, pozdrave Nada

Imenitno, čestitke vsem, še posbej tebi, Jur in seveda Senadi, Tanji, Zdravku in Marie-Helene,

Ana

Čestitam vsem, za priznanja, najsi bo v pesniški  ali prozni obliki.

Še posebej pa čestitke Pesem.si-jevcem!

Bravo, bravo!

Marija

Hvala vsem!

Nagrajeno poezijo ROBOTIZAM, KVAR si lahko preberete tukaj med PODČRTANKAMI na portalu...

Nagrajeno, malo hudomušno prozo pa vam z veseljem podam v branje 

POKER NA SKIDANJE 

Nepomično sam gledao u noćni ormarić i u staru budilicu na njemu. Minute su mi se činile duže od sata. Još malo, pa će se pogasiti sva svijetla. U istom trenutku nastalog mraka, tu misao izgovorio sam skoro na glas. Sve je bilo spremno. Karte za poker, svijeće u ladici. Čista, ispeglana košulja u plastičnoj vrečici, brižno složena, stajala je na vrhu plavih traperica. Bio sam zadovoljan. Obavezni paket oprave bio je dobro sakriven ispod bijelog jastuka.

Prije dva dana zamolio sam kćerku da mi kupi rublje. Crne, uske boksarice dobro su mi stajale i u njima, bez obzira na godine, osjećao sam se više nego sexi.

Obožavao sam ta tajna bježanja iz zgrade. Te male, noćne avanture u potrazi za sobom i svojim godinama. Slutio sam da je sada i moja prijateljica Magi već jednom nogom prema izlazu iz sobe. Kris bi uvijek stigao prvi. Njegov miris oštrog parfema ostajao bi u mračnim hodnicima i nakon njega.

Angi je već iz navike kasnila. Nije se pojavila sve dok joj nije svaka dlačica počešljane kose stalaja na svome mjestu.

Tiho sam ustao iz kreveta još tiše se obukao ubacujući u torbu stvari iz ladice. Otvorio sam mali ormar i ispod zimskih vunenih pulovera izvukao dvije pive.

Skoro na prstima, požurio sam u još jednu ludu, nezaboravnu noć.

U produžetku zgrade stajala je garaža koju nitko više nije koristio. Nekada je služila za odvoz smeća i odbačenog materijala. Dozidavši lani novu, zaboravili su da i stara još uvijek postoji. Vrata su zacvilila i na istrošenom uskom pragu stajo je Kris sa prstom preko usana, puštajući me bez riječi da uđem.

Svijeće su već veselo plamtjele na sredini okruglog stola, pokazujući mi mjesto gdje da postavim svoj svježanj karata i sada već dvije tople pive.

Pogled mi je zastao na Magi. Njena ljepota u sijeni plamena večeras je bila neopisiva. Te tamne duboke oči me još nikada nisu gledale hladno, već se u njima svaki put nazirala strast sakrivena iza nježne ravnodušnosti pogleda.

Kada bih barem imao dobre karte, pa da se divim i njenom golom tijelu?

Bar da do tog divnog dekoltea stignem?

U kojoj boji večeras nosi gaćice?

Da li joj je grudnjak od prozirne čipke?Odmahnuo sam glavom da otresem želje, sjeo za stol, mješajući prvi karte. To me malo smirilo. Oduvijek sam bio sklon ženskoj ljepoti, prefinjenosti tih vidnih sexipilnih crta po tijelu.

Tri para očiju strpljivo je gledalo u vještinu mojih ručnih pokreta. Napetost u zraku sve je bila jača. Kris je precizno točio pivu sa što manje pjene, gledajući nas sa škakljivim smješkom na usnama.

Podjelio sam karte i žurka je počela.

Pogledi su kružili od jednog do drugog, gubili se u dimu dogorijelih cigareta.

Kris večeras nije imao sreće. U samim gaćama svaki bi put poskočio na stolici od samog veselja, čim bi se mu u rukama našle dobre karte.

Angi ga je sramežljivo gledala ispod dugih trepavica sa nijansom blagog crvenila na licu. Ni njoj nije igra polazila za rukom. Bez majice, samo u crnom grudnjaku, malo se tresla zbog hladnoće, malo i od srama.

Magi je bila vesela. Nakon desetog kruga izgubila je samo roza čarapice i papuče od satena.

Sam sam se preznojavao zbog napetosti i vrućine, još uvijek obučen i zakopčan do grla.

Zašto mi baš danas sve dobro ide? Moram namjerno izgubiti ovu partiju sada, pa da se riješim ove teške jakne.

Mogao bih odglumiti slabe karte za još jednu igru, jer mi i hlače postaju pomalo pretjesne. Krišom sam bacio pogled na otvorene karte u rukama svoje drage.

Moja savršena Magi već je bila u opasnosti da ostane bez bluze.

Odjednom se u prostoriji pojavilo svjetlo.

Dva mlada bolničara u pratnji policije i medicinske sestre stajali su zbunjeno na vratima, zapanjeno gledajući prema nama. 

Tanja Ocelić 

Lv!