
slušam li zaludno
to što motri me
a iskrzano i razvučeno
kao utihnuli nekrolog
pješčanog beskraja
slutim li da netko me
zaludno zove dok u kasna
avgustovska popodneva
preplanula ramena pronosiš
titovom ulicom
zagledana u neke
zajedničke dane
s kojima useljavaš u povjetarac
lelujave i suzne pjesme
nestajući u akvamarinu
s kojim bi još spavala kao ljeto
netom ostavljeno
na jadranskim plažama
ili samo slušam tvoje potpetice
dok usamljeno i zaludno
dobuju avetinjskim
bojama asvalta
vesel sem, da si se ponovno oglasil, s prelepo pesmijo.
lp, m
Prepričljiv in čuteč zapis samotnih korakov, ki odmevajo v vprašanja v globini. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!