PRIJE TEBE
Prije Tebe
su danima padale kiše
i s pločnika su nestali
svi moji tragovi.
Krov je škripao
u naletima vjetra,
a procurila bi
i pokoja kapljica,
i ja sam se snalazila
onako kako sam mogla.
Obično sam podmetala
dlanove, a pokatkad
i očne duplje, ukoliko
nisu bile zatrpane
pepelom utrnute vatre.
Prije Tebe
bila je riječ
i život je pisao
neki svoj nokturno...
Oktobar je iščupanom kosom
prekrio osmjehe i zavukao
golo tjeme u mene;
ali takvo je bilo vrijeme,
padale su kiše
i samo tako se moglo,
svijajući se, probijati
kroz to živo mrtvilo.
Uglavnom, sve je imalo
neki smisao, pa i ona cjevčica,
ispod poklopca čela,
kojom sam vezala plućna krila
za kućište kamenog sata,
u kojem sam ustrajno mjerila
pritisak memljivog zraka,
s ciljem otkrivanja
svrhe bivanja između
uzdaha i izdaha.
Ne znam zašto baš danas
prizivam sjećanja na sva
noćna kupanja u čistoj
soli mjesečina,
dok sam bijela
i gola mogla proći
kroz sva slova
i spokojna
u svoj glas leći.
Čudno je,
tek sada znam,
kako je jednostavno
bilo to ustajanje
u gvozdene korake.
Imala sam svoje
oktobarsko rame
i ekvatorske ruke,
koje su se znale
osloniti na praštanje.
Ali to je bilo prije Tebe.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 21. 09. 2009 ob 12:42
- Prebrano 982 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 375
