PUKOTINA
Tanka ivica beznađa,
usnulog bola taština,
gdje se ni jutro ne rađa,
a jeca samo tišina.
Uska litica ponora,
beskraj i ništa više,
gdje duši nema odmora
i gdje tuga mirše.
Sitna tačka nadanja,
udnu mraka, prašine
i neprestana padanja
u naručje praznine.
Pusto, napuklo srce,
sivilo, ponor i tmina,
nema ni ime svoje,
samo je pukotina.
Pozdravček, Tamara, pesem se me je dotaknila, ujema razpoke, ki jih občutimo vsi ... so vse besede napisane pravilno? (niša, timina)
Lp, Ana
Komentiranje je zaprto!