Trotoari (ne)postojanja
U zanosu,
duša tone u sumaglicu
sveobuhvatnih ideja,
gdje dvoglavi orao
raspršuje
trotoare (ne)postojanja.
Dok lađe okićene stihovima
i zarobljene u limbu
izgubljenih sudbina
tonu u more pustinjskog pijeska,
staze vjetra blijede
u beskrajnom reverzibilnom horizontu.
Kazaljke vremena
nemilosrdno i neumoljivo
putuju kroz krvavu bajku
i odjeke izgužvanih snova,
dok pijani boem
na rubu stvarnosti
prebrojava oblake
u sivilu svrhe.
Nežno napisana pesem o grozotah, ki se dogajajo. Pesnik je nemočen, a vendar pomeni njegova misel energijo za podporo dobremu, ki mora na koncu vseh koncev zmagati.
Tužno, emotivno i vrlo slikovito.
Lp, Katica
Komentiranje je zaprto!