Jasno je kada napušteni
sred opčinjenosti beskrajnim mogućnostima
življenja ili maligne servilnosti
stadosmo robljem
na margini besprizornog
mnogostruko surovog sveta beskrupuloznih,
jedino se posmatrajuće preko
golog ramena
crpeći izvanrednom snagom mudrost
iz gorkog kamena, prostodušno prirodno
jednostavno smaragdno bistro
zeleno oko
oprezno drži monolitne doslednosti
užasa bez ravnoteže, predosećajući
ravnodušnu čednost, potisnutu mazohizmom
Komentiranje je zaprto!