Nemoj da se plašiš aviona,
borbenih aviona koji večeras nadleću naš grad.
To su samo metalne ptice, one nemaju dušu.
Mrtvih stvari se ne treba bojati,
Ono od čega treba zazirati je ljudska duša.
Sretao sam mnogo duša u svom lutanju po životima.
Neke od njih su bile prazne, neke sitne, neke hladne, a poneke, bogami, i mrtve.
Retko, veoma retko, nailazio sam na toplu, veliku dušu.
A i tada, nisam siguran da sam je uvek prepoznao.
Zato, nemoj se plašiti tih pretećih aviona, oni su samo bedna imitacija Prirode
i ne mogu ti ništa, ma koliko zastrašujuće zvučali.
Svi strahovi su samo reakcija naše psihe
na nešto nama nepoznato, strano, nedokučivo.
Zbog toga nas koji se ne plašimo ničega sa potpunim pravom zovu ludacima.
Ne treba niko da bude kao ja, bezumno i budalasto lišen svakog straha,
nadmen u porazima, a nemoćan u pobedama.
Pa ipak, kako to već obično biva
naučio sam na najteži mogući način
da treba strahovati samo od jedne stvari.
Od ljudske duše.
Odlično, Milen. Žalostno in resnično. Hvala.
Poslano:
15. 02. 2024 ob 10:52
Spremenjeno:
17. 02. 2024 ob 19:24
Reče se, da ima nekdo črno dušo. Tega se je bati. A se slepimo, včasih je nočemo prepoznati. Tega se je bati, kot praviš.
Lp
pi
Čestitke k pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Hvala svima! Ani posebno hvala na "podčrtanki"!
Lp, Milen
Ob koncu pesmi je napakica, ki bi jo kazalo popraviti.
V verzu "da treba strahovatli samo od jedne stvari... (strahovati)
Lep pozdrav!
Jure
Jur, hvala za popravek, urejeno,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!