
sedam se zima obrnu u trenu dok jedno
leto se gubilo u teskobi tvog dana
ne znajući kako da se ugasi samo. u mraku
prestonog kina drešim pa vezujem
konce kao slobodne radikale. otpuštam
podivljale anđele i devojke što silaze
sa starinskih ogledala devojačkih
soba uz muziku jutra od griga, vetra
što šašolji per ginta. jer zora je
meki hitac u tihu tminu. ide na ruku
pelegrinu koji prvi je u boga ljubimac.
i pticama razbuđenim na silu
"...zora je meki hitac u tihu tminu."
Svaka čast za ovu metaforu.
A i Grig je tako poetičan.
Srdačno te pozdravljam Jagoda.
Čestitke k pesmi, ki razpira prostore, podobe in misli,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!