sedam se zima obrnu u trenu dok jedno
leto se gubilo u teskobi tvog dana
ne znajući kako da se ugasi samo. u mraku
prestonog kina drešim pa vezujem
konce kao slobodne radikale. otpuštam
podivljale anđele i devojke što silaze
sa starinskih ogledala devojačkih
soba uz muziku jutra od griga, vetra
što šašolji per ginta. jer zora je
meki hitac u tihu tminu. ide na ruku
pelegrinu koji prvi je u boga ljubimac.
i pticama razbuđenim na silu
Hvala, Pi! :)
Objem. Jagoda
"...zora je meki hitac u tihu tminu."
Svaka čast za ovu metaforu.
A i Grig je tako poetičan.
Srdačno te pozdravljam Jagoda.
Hvala, Mikailo,
Srdačno, Jagoda
Čestitke k pesmi, ki razpira prostore, podobe in misli,
lp, Ana
Hvala, Ana! :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!