U vječnome sjaju božanstvo se kupa
dok bezbrižno nebo kroz okular gleda
kako bajna vila zlatne niti čupa
i zapliće misli mudrog Arhimeda.
Kako kozmoumlje rekurzivno pupa,
večernja zvijezda u ruhu od leda
na malenu binu ponosito stupa
da razbukta snove vođe Muhameda.
Intelekt je izvor nevine topline,
a njegova ljubav čemerje otapa
da zvijezda blista u punome sjaju.
U suštini leda vanvremenost mine
kroz ljepotu bljeska što životok sklapa
dok tajanstvo čeka u mom zagrljaju.
Zelo lep sonet.
Bravo, Ivan!
Marija
Ivan,
odličen sonet!
Lep pozdrav, Dejan
Marija i Dejane, hvala na lijepim komentarima i podršci!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!