
Kad padne večer
s glasom korijenja slušamo
jeku dalekih putovanja
Kad padne večer
tiho prelazimo pragove
izlizane tugama
i radostima
neizgovorenih riječi
i ležimo u zelenoj travi
pod glasom večernjih zvona
u snu tražimo po nebu nacrtana lica
prije nego noć ih
skameni
Lepa so ljubezenska čustva, ki najbrž res zažarijo ob večerih, ko začutimo mladost , ki se skriva v temi ...
Raduju me dojmovi pjesnikinja poput Tebe, Marija.
Hvala i
ugodan dan,
mp
Nado, pažnja i osvrt čine mi zadovoljstvo.
Hvala uz pozdrav,
mp
Tišina, ki se jo včasih tako oklepamo, pravzaprav hrepeni prisluhniti, v strahu pred zamujanjem in pred slutnjo dokončne tišine. Čestitke!
Milan Ž.
:)
Najljepše hvala, Milane?
Čast mi je.
Lp,
Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!