Prišuljala se jesen na brežuljke
u žarko žutu svilu odjevena
rasplela je duge, zlatne uvojke
poput mlade djeve uzvišena.

Njezin miris je miris zrela grožđa
neodoljivo sladak, kao nektar boga
u jednoj bobi kriju se sazviježđa
sva vedrina ovog ljeta minuloga.

Na klasje je spustila duge ruke
čarobnim dahom posula oranice
prošarala šume bez imalo muke
zagrlila strasno poput ljubavnice.

Kao Levitanova Zlatna jesen
čarolijom ostavila sve bez daha
dok nam pogled luta zanesen
već je zima bijela uzela maha.

Katica Badovinac