Ti si od onih što misle
da plug je od zemlji jači!
Trenutkom ti bi na iskon i vječnost pucao!
Upoznao si nebo klonulo u suton
i korak zastao pred tugom,
a ranjavaš me,
ranjavaš me površnošću..
Ostavljam te samog
da ti sunce venama poteče,
na gozbi razigranog proljeća da shvatiš
da svaka je gozba života..mračna!
Surovi ples hirovite kobi da te vodi
u vremena plačna.
Život bez tebe je samo umiranje,
smijeh bez tebe je kao plakanje,
a ostavljam te da me u suzi nađeš,
da me kroz tugu pratiš,
da bolom mojim svoje nebo gradiš..
Ostavljam te da naučiš
kako se kroz život teče
kada se ugasi nebo i smijeh
i kada sve samo..peče.

Maja Ezgeta