nije mi dato razumjeti
kad je obukao
zgužvan mantil
boje suncokreta
i hoće li se opet vratiti
zajednički sunčani dani
uplašene mi oči u mećavi
koja guši čitav krajolik
mogu samo ispraćati
beznadne fragmente
dok mi pogled urasta
u snježnu zavjesu
s krajičkom lica glasno
vene ruža nekoć zalijevana
kapljicama pjesme
pokušavam razumeti, ali danas je sve čekanje ako i za tren pokušaš izači iz "komunikacije". poezija umire ali se ponovo rađa s prirodom. čovek može zaći samo još u prirodu ali on je na begu.
lep pozdrav, hvala še za eno lepo pesem, ki je ohranila metaforo.
m.
Vsekakor niso nepomembne kaplje verzov v preteklosti, kakor tudi niso nepomembne kaplje teh verzov, torej je prav (je edina prava pot), da avtor ostaja zavezan poeziji. Čestitke!
Milan Ž.
Hvala najljepše, Milan.
Ugodan dan !
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!