
Okreni se Ispraćam te
da ozvučiš nenapojene priče
koje se crne na neprebrojivim
dlanovima koji nestaju
u sjenkama daljine
Okreni se Vidjet ćeš
kako smo izrasli u duga
topla ljeta pod krikom galebova
na krilima akvamarina
na nevidljivoj simbiozi koja je
nekom determiniranošću kao usud
spojila slatke tajne u zatonima
što još šapuću: Tako Sasvim malo
savi koljeno Još malo E Pogled
smiješak Ptičica Klik
Kamo ćemo s akvarijima života
kamo ćemo sa šumorom s kojim je
među prstima curio
zlatni pijesak
Okreni se Jer treba otključavati
nestignute stanice
da nepovrat brže prolazi
da posijem svoje oči
po bijelim zidovima dječjeg sna
da budeš u mojim krošnjama
punim popodnevnog maestrala
Kako lepo!!!!
Pozdravček,
Majda K.
Da, treba se je ozreti nazaj in hkrati zazreti naprej. Lepo!!
Drage
Majdo, Nado, hvala za iznesene dojmove.
Lp,
Mirko
Čestitke k rahločutni pesmi, ki priklicuje vedno iste podobe na drugačen način, da bi ne zbledele in izginile,
lp, Ana
Ana, hvala za podcrtavanje.
Lijep pozdrav iz sa.
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!