Srce mi je danas goli kamen bijeli,
a bila sam galeb što visine sanja.
Ocean života od tebe me dijeli,
nema više za me novih putovanja.

I do mene sada tek oluje stižu,
otok sam što broji jedra u daljini.
Iskidano jedro moje ruke dižu,
more sa mnom plače, plače u tišini.

Ja sam otok bez ijedne luke,
napuštena gola hrid u moru što vrije,
a svaki mi kamen sanja tvoje ruke,
obala, daljine? Kao da ih nije..

Maja Ezgeta