Prva je otvorila oči Bilo je
Pet i pedeset Bio je dalek
Zvižduk jutarnjeg vlaka
U naše oči potonula je
Noćna panorama Začinjala se igra
Ljetnoga jutra Izlazili smo na nekim
Šutljivim samotnim stanicama
Prva je otvorila oči i dubila
U oronuli ormar Čitala razglednicu
Iz osamdeset pete koja ju je
Podsjećala na mladost Na Veneciju
Na Mostar na Ljubljanu
Prva je otvorila oči
Jedna je kazaljka zastala na prozoru
Osvrćući se na 'pet i pedeset'
Šutio sam njenu misao Šutio sam
Pitanje: Kamo smo
Putovali mi
Putima na kojima su
Izranjale slike svijeta
Prva je otvorila oči
Je li vidjela sve što smo zaboravili
Dok nas je zapljuskivala
Nemjerljiva količina
Plavog svitanja
I zaborava
Pesem nas ponese v trenutek ... kaj vse je v tem trenutku! Odlična pesem!
novo jutro, nov dan.
lep pozdrav, mirko,
m.
Nado i miko, hvala za napisano.
Lijepo vas pozdravljam,
mp
Kakor ritem izpod koles lokomotive / življenja. In žvižgi razrezi. In vse preide v daljave: (Pet i pedeset nekoč preide v / je že prešlo preko pet i pedeset godina ...). Čestitke!
Milan Ž.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!