Iza vjeđa ljubljenja
nalazim tvoju nježnost.
Mušku, čvrstu, stabilnu,
kamenitu kao most
po kojem s jedne obale na drugu
skoro bestjelesno hodaju
svi rodovi ove Zemlje.
Njegovateljice i kovači
(milina nasuprot moći),
plesači i dadilje
(lagodnost nasuprot sigurnosti),
nebo i zemlja
(beskonačno nasuprot rođenju),
voda i vatra
(bezdan nasuprot vrelom pepelu).
Ah, ne znam
u što da te zapišem
kad se riječi gube
između vrućih prstiju želje.
Prelijevam te u kaplje vode,
ugasi me
da me opet i iznova možeš potopiti
u sva imena neznanoga.
Da se budimo jedno pored drugoga,
jedno u drugom,
jedno za drugoga.
Čak i jedno bez drugoga,
bez obzira koliko drugačiji,
koliko dragi jedno drugome.
Uvijek drugačiji.
Kao što je drugačiji svaki trenutak između nas.

Jure Drljepan (JUR)