Zaljubljeni na stanici:

plačemo

zaboravljeni od svijeta

vlak te već vozi tamo

A ja ostajem kod kuće.

Gotovo,

sa nama je gotovo

cvijeće ne cvjeta

gotovo

ptice ne pjevaju.

Ruše

avionima ruše

nam našu Krajinu ...

Ruše

dušu ne sruše!

Pišeš mi

da još nije gotovo,

pismo iz Kijeva

pišeš mi,

u duši ga krijemo.

Gotovo,

sa nama nije gotovo

cvijeće opet cvjeta

pišeš mi

ptice opet pjevaju.

Pjevamo

Pjevamo joj hvalu,

idemo kući,

pišeš mi,

Pjevamo joj hvalu.

Usamljena na stanici:

dolaze

i odlaze vlakovi

tvoj još nije stigao

ostao je u Krajini...

DragoM