grade
zastani
neću ti spočitavati lica i naličja
ni imena iščezlih sa šetalištā
davnih ljubavi samo uspori
kamo hrliš iz ljudskih vidnih polja pod čijim smo
zvijezdama rasli
oslušni
dok tvoji žitelji još mogu
pratiti trag hladnih gabarita
i dozivati nježnost pregaženu
stampedom betonskih kopita
utihni
na tren
jutros prosim
u šešir mi udijeli dašak klorofila
i jednu malu frekvenciju
plavog cvijeta planinskog
kojim se još kite lica
dalekih periferija
zar i ti ne žudiš iskonski razmak
između raspamećene
vriske i meteža
tvojega nečitkog
svakodnevlja i nježne
parkovske puti - mirnih
otoka ljubavi
Poslano:
01. 08. 2023 ob 12:21
Spremenjeno:
01. 08. 2023 ob 12:23
Zov nostalgije.
A šta da se radi?
Onim, koje mami privid gradskog blještavila-ništavila, grad je sudbina.
ps: ne bi se mjenjao bilo koje afričko selo (sa bunarom čiste vode i barem malo drvječa što pruži sjenku) za grad Dubaj.
ili možda bih? u snovima
Da, razumijem. Ima ona narodna: Ne mogu se sastaviti dva DOBRA.
Živio, Rajko.
Lijep pozdrav i ugodan dan,
Mirko
Všeč mi je nagovarjanje mesta kot osebe ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana.
Lijep pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 01. 08. 2023 ob 11:20
- Prebrano 198 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 108.47
- Število ocen: 5