ona ne zna ime mora
za kojim nečujno plače
dok je pokrivam toplinom
rujanskih boja
ona ne zna kad su nestala
dječja lica čije razglednice
donose tugu sa bezbojnih
strana svijeta
u očima su joj kristali
sretnog sunca s kojim bi
grlila ugaslo igralište gluho
bez dječjeg vriska
ona ne doziva svjetionike
opustjele pod hukom gorčine
utišanih zvijezda samo bi tiho
žamor sreće i smijeha isplitala
riječima neizgovorenim
ne razumije namjere cirusā
što nanajavljeno iz visina siju nesan
žarećim pogledom i nemirom
do dna kralježnice joj sežu
ona mi u očima tražī
nekoć obećanu utjehu
da zajedno ćemo zalutati
u novi mir ljetne noći
ispraćati i zaspati
uz šumne potoke niz koje je
otišao i razlio se raskoš
krošnje sunca
u skamenjenim deltama riječī
jednom
kad ostarimo
(Sarajevo, 2018.)
... vsakokrat na drugačen način, tokrat "u skamenjenim deltama riječi";)))
Mirko, hvala za še eno lepo pesem, ki tudi v bralcu vzbudi čustven odziv na izpovedano iskanje.
Z lepimi pozdravi,
Breda
Zelo lepo Poet, Mirko!
Zadnji verzi so me čisto raznežili.
Lp, Marija
... kad ostarimo, da ponovno se pomladimo. Bravo Mirko, vsi smo na istem vlaku. Lp, Caki
izpod tvojega peresa je pesem res nekaj živega.
lep pozdrav, mirko,
m.
Koni, hvala na izboru, lijepim riječima i pažnji.
Lp,
Mirko
Najljepše hvala, Marija.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Ako vjera nije manipulacija s ljudskom rasom, kako tvrde neki filozofi, onda se i tim, svima dosuđenim vlakom, lakše prihvaća putovanje.
Hvala, Caki, za javljanje i pažnju.
Pozdrav i ugodan dan :-)
Miko, hvala za izbor.
Tužno je vidjeti nepostojanje Tvojih veoma mi dragih, zanimljivih i odličnih uradaka.
Lijep pozdrav,
Mirko
Pesem, ki se približa bralcu S skrbno izbranim občutkom izpovedne moči. Čestitke!
Milan Ž.
Hvala, Milane. Znači mi.
Lijep pozdrav iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!