ona korača kroz plavilo svježeg jutra
gledam je i znam da imali smo
samo sebe
nemamo ništa drugo šapuću uvojci
jutarnjeg povjetarca i oči prozora ostavljaju
širom otvorene ali je ne zovu da se vrati
ni kamo će sama dok riječ rehabilitacija
broji njene godine i u meni slutnjom
razbuktavaju ranjivost
ona korača kroz plavilo svježeg jutra
ona otkucava pješčani sat
uskomešanim koracima vremena
s kojima sam spalio papire
pune liječničkih uputstava
sad ih ukočeno u sjećanju čitam
i bez komentara sa zvjezdanim rukopisom
prije gašenja blijedim: ona te voljela
još cvjetaju agave ona čeka zagrljaj
zagledana niz jutarnju stazu (niz koju
se negdje onkraj udaljava naša soba
tek iznajmljena) i pogled ostavlja
na obzoru u kojem nestaju one ptice
koje su me netom melodijom cvrkuta
pozdravljale: ona te voljela
ona korača a mene oblikuju ti koraci
taj drhtaj s kojim je ustajala iz postelje
i kao bijeli ljiljan u jutarnjem plavilu
nestajala
nisam mogao reći vrati se
jer nešto je zametnulo tragove
neispisane bujice među uvojcima jutra
u smiraju procvalih agava
Prelepo napisano, seže ti do srca.
Lp
MILENA
Milena, hvala na pažnji i lijepim riječima.
Lp,
Mirko
Pesem, polna hrepenenja in posebne bližine, ki obstaja kljub oddaljenosti, čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana.
Lp,
Mirko
Mirko, izvoli še moj poskus prevoda:
https://www.pesem.si/a/objava/prikaz/172074/tam_kjer_so_cvetele_agave
Lp, Marko
Hvala najljepša, Marko.
Živio !
lpm
Mirko, ni zakaj : )
Vse dobro,
Marko
Ostadoh bez teksta.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!