majke
koje u trbuhu
ne nose dijete
nego kamen
koji je sve teži

očevi
koji u svoju tamu
zaključavaju djecu
i govore im riječi
što režu korake

majke
koje u bijeli dvorani
ledom hrane djecu
dok plaču
usta im zašiju šutnjom

očevi
koji prisiljavaju djecu
da lete kao ptići
iako imaju korijenje
duboko u zemlji

majke
koje pletu
ljepljive mreže brige
u njih strpljivo zaviju djecu
i posišu im krv

očevi
čije ruke su
brze i grube i slane
uvijek iznova ih
polažu na rane

demoni djetinjstva
kojega nije bilo
čekaju u zasjedi
da se napiju krvi
iako je ustajala

Jure Drljepan (JUR)