Prsni rukav je velik, širok i bujan.

U njemu srce kuca otkucajima, kao da osluškuje pratioca priča.

I mali trči u dolinu, u kojoj je potok i miris iz prošlosti.

Smije se suhim usnama, rukama sklapa pjesme.

A njegovo lice poput poljubaca sunca ispunjeno tetovažama vatre.

Razrijeđena tinta na njegovim prstima, poput pjesme natopljene vodom.

Čuje se nježan glas, sa svim šapatima koji dolaze iz vjetra, njegovog pratioca.

Njegove oči su zvijezde koje ne spavaju, sjaje u noći koja nadzoruje snove.

On je dječak koji nije odrastao, već je ostao u krilu oluje putujući.

Nema domovine koja bi ga usrećila, a u krvi mu je sjaj ljubavi koja ga čuva.

Ostaje u zbirci poezije, u svakoj kući u kojoj se jesen još nadom hrani.

DragoM