kad je sat počeo pljuvati
niske jednoznamenkaste brojke
nezgrapni koraci probudiše
brčkanje misli
po močvarnoj vodi
kraj brežuljka sna

nešto kasnije
istok je poprimio
svijetle tonove jutra
a ona je otvorila oči
pune svitanja

njen glas je probudio
ptice nade
u tebi je zatreptala
zaboravom zapretana iskrica
a u dubini sluha
zapjevala su zvona

vrijeme ljubavi ti se
stisnulo u tren
u zrno sreće
u kap tišine
kao melem
za predozirane uši
i životom okupirano
srce

Jure Drljepan (JUR)