Zagrlīmo se sred iskrica
nasmijanog dana, Ida traži nešto
što šapuće kad zmiriše travanj
nešto što nam predaje lica
lahoru iz daljine
Prepoznajemo djelić
nepreboljene šutnje pa tračak nade
snažnije zavijori kao i ruke nam
sa cirusima što crtaju smiješak na licu
s kojeg bezimena suza briše
sve slutnje, sve tjeskobne otkucaje sata
sve sumrake života u bôre utkane
I ne pitamo za čim u hipu zazeleniše
i zapjevaše šume bjelogorične
kad htjedosmo na čas zaustaviti
vesla života i misao utkati
u prašinu zaborava uraslu
plišanu lutku koja se
tako brzo prestane smijati
kad god se zagrlimo
sred iskrica nasmijanog dana
Trenutki sreče - ujeti v pesem!
Hvala, Nada.
Lijep pozdrav,
Mirko
Pesem, ki se s svetlobo bori proti temačnosti ... čestitke,
lp, Ana
Ana, najljepše se zahvaljujem za podčrtanku.
Lp, Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!