maslačak
je skoro već
ocvao
vjetar raznosi
njegove padobrance
mlade oči se čude
umorne ne opaze
kako se rasijava
po ulicama
u nadi
da male raspukline
u betonu
na proljeće zasvijetle
a

sivoća
slomljenih srca
ozeleni

papagaji
još ne prepoznavaju
korisnost nekorisnoga
niti
nekorisnost korisnoga

feniksi izgorjevaju
a pepeo snižava kiselost
u zemlji
zakopanih lica

prastara lipa
se potiho pita
da li će još ikada
itko bezbrižno lješkariti
u njenoj hladovini
i piti
kompot od rabarbare

Jure Drljepan (JUR)