a sami smo
ja i njegov otvoren kofer
iz kojega gledaju zaboravljeni
neispisani datumi
kao da čekaju na neodgledanu
kino-predstavu jedne mladosti
još se rastajemo a sami smo
ja i prošlost obješena
o šutnju zvijezdā pod kojom
dobuju neke teške
neispadane kiše
i u tegobi svanuća
kao prerezana misao
iščezavaju
Hvala, Damjana.
Lpm
Všeč mi je podba kovčka, ki predstavlja spominsko tkivo mladosti in atmosfera te pesmi, čestitke,
lp, Ana
Zahvaljujem se na podcrtavanju pjesme.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!