Pitam se, Erica,
je li u tvojim očima skriven djelić moje duše,
onaj pun zagonetki, čežnje, bola,
mojih prohujalih ljubavi i neprespavanih noći
koji je Stvoritelj utkao u dubinu tvojih zjenica
kako bih jednom mogao istražiti njihove tajne.
Život je veličanstven i nepredvidiv,
a sudbina stvara nepojmljive geometrijske oblike,
granajući se na nepredvidljivom mjestu,
obali oceana ili mostu u beskrajnoj fantazmagoričnoj šumi.
Htio bih zaviriti u začarani svijet iza tvojih očiju,
osjetiti kakvo to sunce ondje grije i kakvi vjetrovi pušu
te vidjeti postoje li plime koje donose plodove znanja
i plaža od smaragdno-safirnih školjki
da osvijetli stazu do našeg doma.
Znaš, Erica,
monsunske kiše što napokon prestaše liti
odniješe lađu punu nade u zaborav
dok jato golubova što luta hodnicima tvojih očiju
sada donosi ne samo vrijeme ljubavi, nego i borbe i neizvjesnosti.
Moja knjiga poezije davno je rastrgana.
Njene stranice plove u tvojim snovima i slažu novu priču
dok se galaktički sjaj spiralno slijeva na zemlju,
pronalazeći moju dušu u tvojim očima.
Volio bih utkati svoja nemirna sjećanja u oblake
da dosegnem njihovu veličanstvenost i ljepotu,
a zatim, kao na letećem tepihu biblijskog kralja Salomona,
poletjeti u tvoj fantastični svijet iz mašte
kako bismo mogli bacati mrvice poput Ivice i Marice,
daleko iza tvojih očiju
gdje moje misli od medenih rijeka teku kroz mudrost
i gdje se filozofija i duhovnost sjedinjuju s našom suštinom.

Ivan Gaćina