NADA

Tog dana, te i te godine, čovek se rodio. Naučio je da
govori, vlada telom, naučio da koristi oči, usta... to
– posebno – pregrizao je pupčanu vrpcu i krenuo u svet.
Obuzelo ga je prejako ushićenje jer je dokazao sebi da stvarno
postoji. Dugo je hodao svim meridijanima, stavio podne među
slepe oči i shvatio koliko je veći od kuglice Zemlje. Na
trenutak se vratio u predeo rođenja, tek onako, da imitira
čoveka sa uspomenama i ponašanjem po pravilima životne
paralele.
Međutim, kako je stigao do prve raskrsnice, zbunio ga je znak
za samo dva dozvoljena smera kretanja. Seo je kraj sebe, duboko
se zamislio, a očaj i strava pljusnuše iz vedra neba.
Na svu sreću, ostalo je u njemu još malo snage da odluči šta će
– birajući između dva, odabrao je smer treći nepostojeći.
Živote! Ima nade, ima!

Marina Adamović

Nada

Poslano:
04. 01. 2023 ob 21:35

Večkrat sem prebrala, ker sem hotela dojeti misel ... ali pesem resnično poje o sedanjem stanju? O tem, da so poti zgrešene, a moramo upati!?

Zastavica

Marina Adamović

Poslano:
04. 01. 2023 ob 22:56
Spremenjeno:
05. 01. 2023 ob 06:32

Nada, da o tem da so poti zgrešene, a moramo upati... Hvala vam!

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 04. 01. 2023 ob 16:49
  • Prebrano 244 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 157.57
  • Število ocen: 7

Zastavica