od izvora postanem potok
u mene se slijevaju druge vode
koje se obogaćuju
šire
produbljuju dno
kiša bocka talasanje
kako to nebo zna s tajnama iza oblaka
obale me hrane zemljom i kamenjem
korijenje stabala zavrte u ples
vrbi sperem žalost
mjesečina me kao alkemičar pretvara u srebro
a sunce osvijetli za staru igru sjena
odsijevam svijet koji ostavljam iza sebe
s primjesama bujica i čistog žuborenja
izlijem se u ocean
kao da me nikada ni bilo nije
iako su zbog mene živnuli zvončići lijeske i johe
iako sam bila ribama dom i nježni sag plesu labudova
vrteška listiću i radost pregrijanim tijelima
ali i grob
tamna dubina s tajnama
slušateljica pod mostovima
gdje žive zaboravljeni
i djevojci ogledalo
koje se isteče
u sjećanje
što blijedi
hlapljivo
skupljeno u kapljicu
za novu kišu
za nov studenac iz nepoznatih dubina neba

Jure Drljepan (JUR)