Nikad nisam prestao da putujem
I nije važno odakle dolazim
Sve dok sam svestan kome i čemu hrlim
Još uvek palim male vatre
Na odavno neprohodnim raskršćima
Od Banja Luke do Dunava
Male vatre gore kao mali spomenici
Niko me ne prepoznaje
Niti mi iko prilazi
Ljudi se plaše sopstvenog naličja
Boje se da u njemu ne sagledaju sebe
Nadolaze beskonačni nizovi ogledala
Ogledalo ispred i iza Alise
Ogledalo građanina pokornog
Ogledala od slepljene srče ili ona od Murano stakla
U nekom trenutku postaje svejedno
Od čega je nešto napravljeno
I na koji način je stečeno
Čovek je i od mramora i od čelika i od stakla
Nikad nisam prestao da koračam
Po putevima znanim i neznanim
Putevima Ljudskim i Božijim
Putevi nikad nisu marili za prolaznike
Nema razlike između malih i velikih života
Kao ni između malih i velikih smrti
Ima samo življenja i umiranja
Bez obzira na svu tragiku i komiku u njima
Nikad nisam prestao da odlazim i da dolazim
Svaki put drugom putanjom
I svaki put iz nekog drugog razloga
Razlozi se uvek nalaze u onim malim vatrama
Vatre na raskršćima ne jenjavaju
Čudesno pojačavaju odraz niza ogledala
Ostaju tamo gde su i potpaljene
Malene vatre na mojim tragovima uporno plamte
Milen Šelmić