Kopale smo jame,
uklješćivale se u pukotinama,
tražile po labirintima,
lovile ravnotežu -
raspletale se,
gubile boju,
tražile riječi, koje obje razumijemo...

da
sam konačno shvatila
da te moram oguliti.
Sebe.
Očekivanja
koje sam skrivala u dvosmislene rečenice
i crtala granice
preko kojih nisam željela pogledati.
Brige koje nose masku ljubavi
a pod njom je prikriveno nepovjerenje.

Onda te ugledam.

Ranjivu. Jaku. Čistu.
V očima ti daljine
i žuti ariši.
Vrištiš u vjetrove
a gnječiš se u pokrete.
Ližeš sol koja ostaje na koži.
Tražiš ljekovite travke i poklanjaš ih.

Plač i smijeh.
Razočaranja i nadanja.
Mekoća guste, svjetlucave kose
ostaje ti na dlanu.
Dodiri proniču u dubinu
s mirisom sandalovine.

Nudiš mi sebe.

Jure Drljepan (JUR)