LETO 1980.


Pitao je:
"Tu si samo zato što je
moja majka umrla?"
"Ne, ne, ne, šta ti je?"
Tu sam zato što je toplo
zato što si to što jesi,
i što imam vremena
za sakupljanje dramaturških
inspiracija,
ne zbog tvoje majke,
ne....
Pružio je glavu klupi i
zaspao kao sova.
Sedim na toj istoj klupi i pitam se
"Da li si se tada prvi puta
susrela sa smrću?"
Grana iznad nje je pukla
kô moj vid na oba oka
Treći put sam ugledala
kako gnezdo pada -
sakupljala, milovala,
dok nisam konačno,
- neka vrsta bolnog osećaja
umrla i sama,
Ništa više ne pita...
ali gnezdo opet pada

Marina Adamović

mirkopopovic

Poslano:
06. 11. 2022 ob 15:27

Dotiče duboko. Bravo, Marina.

Veliki pozdrav,

mp

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
12. 11. 2022 ob 21:26

Pripoved o bližini smrti, ki se dotakne, čestitke,

lp, Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 06. 11. 2022 ob 15:05
  • Prebrano 266 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 131.1
  • Število ocen: 4

Zastavica