Nije se imalo što (ne)razumjeti
dok je gravitacija držala na okupu
sva slova njegova imena ili dok se
u ljepoti kišnih dana sav predavao
Julijinoj recitaciji pjesama koje su
činilo mu se zajedno sa njom
stvarali sutoni smirenih šuma
Ushićen šutio je biserje njenih versi
pokušavajući nestajati
u lirskim visinama
Nije se imalo što (ne)razumjeti
u pokušajima sedamnaestgodišnjaka
da zaplovi mirom putujućih zvijezda
koje su dok ih je brojao s Julijom
svjetlucale u oknima njena prozora
u večeri kad mu se činilo da će
zajedno sa njom uvijek čekati
jedno proljeće u kojem će se ona
konačno rastati od djetinjstva
Slušao ju je i kad je šutjela i bila
samo usamljena šetačica
na šumskom puteljku
malen labud u bjelini
plaha latica njegove
mladalačke vječnosti
s očima koje su ponekad suzile
i s kojima su se rađale pjesme
kakve on nikada nije umio napisati
Nije se imalo što (ne)razumjeti
kad bi drugu verziju sebe ispisivao
nasmijanim danima koji prolaze
sa malo šale sa malo tuge
i treniranja uma (nečim što je imenovao
meditacijom) sa malo pisanja
puno čitanja i slušanja njenoga
šapata pjesama u kojima je tražio
tragove svojega imena
In Julija najbrž ne ve, kako močno sled je zapustila!
Da, ostavila je golem trag, no ja ga nisam mogao dovoljno dobro izraziti s nedovoljnim pjesničkim pokušajem.
lpm
Pesem mladosti, ki se nikoli ne postara ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana.
Srdačan pozdrav,
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!