Ja sam čudan cvijet na obali
modre rijeke u zaboravljenoj zemlji
Ja sam usamljenost vremena
u moru zaborava
Jer moja žeđ je duga
i ne može je ugasiti
zeleni ples talasa
To je sudbina onih koji mnogo vole
Moja ljubav nije rijeka
ima ponore poput mora
i plašt od talasa
Ona je požar koji tinja godinama
i bukne u zoru
Ja sam glas nezadovoljne duše
skriven tišinom iz koje se
rađa pjesma
Odbljesak velike, tople duše koja osvaja poetskim govorom.
Lpm
Prispodobe, ki pozunanjajo notranja občutja, nas zajamejo v svoje valove in plamena ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!