Pijane noči i mamuran dan,
kako da spavam, ne nađem san,
ne prolazi vrijeme i stalo je sve,
ko uze, ukrade, mi oči te.
U svjetu bez tebe izgubljen sam,
i klonute glave i stvarno me sram,
nisam ti pružio što zaslužila si,
a znam od te sudbe bolji smo mi.
Ne mogu u piću opiti bol,
da razgrnem dušu pred tebe na stol,
da vidiš u njoj žudnja je sva,
i opet ja ispijam čašu do dna.
Možda i patim al’ jedino znam,
svim srcem te ljubim i nije me sram,
i opet, da živim života sto,
sa ljubavlju tvojom ne tonem na dno.
Nada u ljubav vječita je,
naše če snove ostvariti sve,
al’ put je još dug i neče bit lak,
boj če to bit za korak svak.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: matej99
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!