Lako je suditi o drugima,
kritizirati njihove živote i tragati za njihovim manama
da bismo istakli svoju moralnost i svoje savršeno biće.
Bilo bi nam bolje
da zavirimo u dubine vlastitog bića,
da se suočimo sa svojim egom
koji nam često postavlja nepremostive prepreke
i da shvatimo da nam nad glavom visi Damoklov mač
spreman da nas kazni za sve pogrešne poteze i odluke.
Biblija nas uči da ne sudimo drugima,
ali okolina često na nas ima velik utjecaj
te nas sprečava da razmišljamo jasno i razborito.
Jedini put do spokoja i istine
je duhovni razvoj i pročišćenje našeg bića.
Možda ćemo jednom napisati takvu oporuku
u kojoj ćemo zaviještati naše životne spoznaje
kao najveće blago
i ukazati na naše promašaje iz kojih drugi mogu učiti.
Sretni su oni čije je najveće blago ljubav
koju će ostaviti u nasljeđe.
Odlično Ivan. Treba takve istinite riječi slušati ponovo i ponovo, i štoviše čuti jih.
I tako ovim si nadmašio čak oporuku, jer prvenstveno (u početku) to je divna poruka,
koja je procvala u istjeku u oporuku.
Lp Ra.j.
To je pesem, ki bi se jo bilo treba naučiti na pamet.
Rajko i Nada, hvala na lijepim komentarima i podršci!
Lijep pozdrav iz Zadra,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!