U neko doba
Kad se prenem iz mojih sanja i maštanja
Sutra
Dolazim u grad
Uprkos pretnjama i poniženjima
U inat svim lošim mislima i željama
Sutra
Dolazim u grad
I tačno znam
Da me neće niko dočekati
I sasvim sam svestan
Da ima mnogo njih koji bi najradije hteli
Da se nikad ne pojavim
Oni se boje svog odraza u mom dolasku
Sutra dolazim u grad
Da postavim neke stvari na svoje mesto
Sutra
Dolazim u grad
Jači nego ikad
Ne zato što moja snaga leži „u topuzu“
Moja snaga je mnogo moćnija od toga
Sutra, konačno, dolazim u grad.
Ne verujem da će grad to i primetiti
Još manje osetititi
I ne treba
I ne mora
Nije tu važan ni grad
Ni njegova podgrađa
Ni Dunav
Reka mutna i zagonetna
Važni smo MI
Samo MI
U gradu ili van njega
Sa ili bez Dunava ili bilo koje velike reke
Važni smo MI
Samo MI
Sa ili bez bilo kojeg izvora ili uvira
Sutra dolazim u grad
JA
NIKO
NEKO
Da pokažem gradu da nije on taj
Koji kroji sudbine žitelja
Malo smo se previše odrodili
Nema tu mesta suzama
Njih smo odavno isplakali
U raznim gradovima i na raznim mestima
Sutra dolazim u grad
Koji sam nekad smatrao svojim
U kojem me sad više niko i ništa ne čeka
Bez pozivnice
Bez zvaničnog prijema
Bez ikakvog prijema
Bez pripreme
I bez najave
Milen Šelmić