Poezija tišine
Moje riječi, neuhranjena siročad,
šutke otvaraju nebeska vrata
pretvarajući noćnu tišinu u vremensku lađu
koja brodi kroz samoću dok ne sretne čitatelja.
Dok moje žedne, krilate misli
lome apstraktne lance nezavisnih rečenica,
na dnu oceana vlada harmonija
iz čije se raskoši rađaju univerzumi.
Igrajući se sa sjenkama i optičkim varkama,
pokušavam nadvisiti divove i bogove
dok moji siročići preskaču nevidljive barijere
i postaju duhovni vid svježe ubranih stihova.
šutke otvaraju nebeska vrata
Hvala Stojane na čitanju i podršci!
Ivan
Branka, hvala na čitanju i podršci!
Ivan
Všeč mi je ljubeč odnos do besed - sirot, ki se osamosvojijo, ko ustvarijo pesem ... čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala na podčrtanci i lijepom komentaru!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
- 13. 04. 2022 ob 10:41
- Prebrano 398 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 113.97
- Število ocen: 4