Otežale riječi

ne mogu preko usana

Gluha tišina i tihi jecaj

Slike su suvišne

Ispisujem život brojeći trenutke

Skupljajući kapi gorčine

i mirise eteričnih ulja

Osviještena slavim svaki dan

Na kraju i gorčina miriše

Nektar uhvaćen usnama izvlači osmijeh

Vlakovi prolaze

noseći teret putnika

Vidokrug sužen

a želje beskrajne

Nižem trenutke tišinom

Riječi su suvišne

strah je ispružio kandže

grebe misao

Pruži ruku

dotakni me

Zajedno korak po korak

do osmijeha

Sreća je na dugoj strani

Moramo je rasuti po porušenim domovima

Ljubica Ribić