Proleće se ispililo
kao žuto pile
iz belog jajeta
zime.
A vojnici to
još videli
nisu.
Zastrašujuć je krajolik ovih stihova, no opet tako nevin i vjeran. Sve je tu, i nov život i zeleno i ufanje.
I čovjek. U kojeg uđe prokletstvo da ne vidi ove stihove.
Minijatura neopisive ljepote.
Pozdrav Mika!
Hvala Nikita na čitanju.
Drago mi je da te je ova moja pesmica dirnula.
Srdačno te pozdravlja.
Pjesma koja osupne, opeče um ne može biti pjesmica.
"Belo jaje zime" toliko je fantastična, genijalna i briljantna metafora da prezentira najviše sfere poezije.
Bravo!
Hvala ti puno Nikita.
Drago mi je da dobro poznaješ ovaj naš srpskohrvatski jezik, na žalost ja se ne mogu pohvaliti da tako poznajem slovenački, pa sam u hendikepu kada pokušavam da čitam na ovom portalu slovenakče pesnike. Ali uz pomoć gugla, ipak, bar nešto mogu osetiti iz pesma.
Ta kontrast, podan s tako malo besedami, osupne in zamisli ... čestitke,
lp, Ana
Nikita - pozdrav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mikailo m.z.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!