Kod hrama posvađanih jezika,
u izmeštene predele – raziđosmo se.
Rekli smo da istinski ljudi mogu biti
samo treći i poneli mleko u očima tek
zgrejano na peći. Sve u tadašnjoj kiši
kao da je bilo sada:
nad kulom je tutnjalo
i padale su zaboravljene reči.
Iz rukopisa
Mogla bih se opet raspisati. Ne znam čitaju li ti se više moji romani o tvojoj poeziji. Samo ću ispisati: S A V R Š E N A!!!
Hvala ti, Nikita. :)
Lp
Pesem, ki s svojo atmosfero in podobjem alegorično spregovarja o nerazumevanju ... čestitke,
lp, Ana
Hvala puno, Ana.
Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!