Ovo ovdje upravo sada, s ovim nogama na ovoj zemlji, jesmo li baš samo tada esencija bilo u mesu bilo u duhu? 

..."zdravi a mrtvi"...

Strašan, jeziv, mučan motiv, najmračnija konstatacija koja se čovjeku može reći o njegovu bitku. Uvod u ovakvu premisu učinjen je kroz senzaciju potrošene nade. I onda zapomažemo: O, zaista, zaista je li tome tako?

Treba srušiti vrijeme za ugledati odgovor, treba znati pojesti šaku grobljanske zemlje, treba tvrdokornog vjerovanja i nepokolebljivosti pred bolom i krvi sluzokože.

Uistinu postoje pojedinci koji sve to znaju, umiju i mogu. Postoje pojedinci koji znaju odgovor i kojima nisu potrebne fanfare za sjedinjene s vječnošću. 

Vlado, poezija je većinom bol i disati među njenim izdisajima nije lako. Ono što stvaraš je dragocjeno.

Sjajno!

Hvala ti puno, Nikita. :)

Pesem, umeščena v zračno sfero, ne povsem resnično in ne povsem dokončno in čeprav je kratka, se ob njej odpirajo številni prostori, razmisleki in interpretacije - čestitke,

lp, Ana

Hvala od srca, Ana. 

Lp

Vlada