ona je znala plesti pletenice jutarnjoj zori

on je znao u elerski kamen klesati buru

ona je mijesila zagrljaje iz plamenova svijeće
dok je on sunca sijao u svježe brazde njiva

ona je skrivala prozore
dok je on sjenkama pod uličnom svjetiljkom odirao kožu

ona je znala postati voda
da bi on mogao riječi utapati duboko u njena njedra

ona je usput pobacala sve škripajuće uzdahe
koje je on skrivao pod njihovom posteljom

te večeri
je brižno izglancala njegove modre oči
koje je našla razbacane u kutu sobička
i spremila ih
u svoju staru
drvenu kutijicu

Jure Drljepan (JUR)