iza svakog proljetnog snijega
plavila su jutra, puštala si
melodiju da zaspe
sve dulje zagledana u nepoznato
u tajne šutnje jarbolā

iza svakog proljetnog snijega
tvoji su versi nadimali
maestral i školjke
tvoje su ruke pronosile
bljeskove purpurne, toplinu
šuma bjelogoričnih

u lahoru večernjem
prepoznavao sam lica sjenki
kad tijelo ti zadrhti a val
rasplete kosu glasom
gole mjesečine: ti više nisi mala

mirkopopovic