i travama

između njih iskrama uhvaćenim u kapljicama rose
krošnjama drveća koje je gubilo lišće
na njih je ponekad zapisala svoje misli

rekli su
čuli su

dopodne ili u neko drugo vrijeme
dok je srkala čaj
da se je preko sela dizala
tajnovita izmaglica

govorila im je o ljudima koji su se zaustavili
koji su u njenom vrtu zasadili tople dlanove
koji su prevrtali zemlju dok nije urodila
govorila je o onima koji su čupali sreću
da je ona preko noći opustjela
o ljudima s kojima prebacuju bukete preko travnjaka
pa je njena vaza uvijek puna pčela
o onima koji dolaze povremeno
i samo ponekad dodaju petlje u stolnjak
i o onima koji prolaze
koji ne pozdrave
o prolazećim tišinama

kad je progovorila o kamenu
on se raspuknuo

vidjeli su
rekli su
bar tako im se činilo

Jure Drljepan (JUR)