Milanka

Pamtim još njen sramežljivi pogled
i osmeh kojim mi je srce zarobila
prilikom našeg prvog susreta,
kad je samo svoje ime prozborila:
"Milanka."

Ponovni susret i nevešta gluma:
"Oh, otkud ti? Nisam te videla."
Moj osmeh, njen spušteni pogled,
nemo priznanje da se postidela.

Ne pamtim više koliko sam puta
u danu koji je bio pakleno vreo,
prolazio njenom pustom ulicom,
samo da bih je "slučajno" sreo.

Njeno iznenađenje, a moja gluma,
treći susret i poziv na dejt,
iako je zračila čistom naivnošću,
svaki njen pokret beše kao flert.

Duga šetnja, trema kao kod klinca,
tek na rastanku ukradeni poljubac,
njene ruke oko vrata kao odobrenje,
imade sreće tad ovaj kradljivac.

Zera Princ